Macrolepiota
procera - sunčanica, kozarka, prstenka, srndać |
|
Šešir:
u mladosti okrugao ili jajast, zatim se sve više
otvara i postaje tanjirast. Prekriven je smeđom kožicom koja tokom rasta
puca i ostaje raspoređena u vidu sitnih krpica u koncentričnim krugovima
po ogoljenom mesu koje oksidiše u dodiru sa vazduhom i postaje prljavo
krem boje. Prečnik mu je 30-40cm.
Listići: beli su, nežni i gusti.
Drška: vitka, dugačka 30-40cm, sa smeđom
raspucalom kožicom, koja stvara zmijoliku šaru. U bazi lukovičasto
zadebljana. Nosi dvostruki, meki prsten koji je pomičan po dršci.
Meso: Nežno, belo, često sa primesama ružicaste
boje, opojnog mirisa na lešnike.
Otisak spora: Bele boje.
Stanište: Šumske čistine, livade,
proplanci, od nizina do planinskih predela. Javlja se krajem maja i može
se naći sve do kraja oktobra.
Upotreba: Dobra
jestiva gljiva. |
|
Morchella
conica Pers - kupasti smrčak |
|
Plodno
telo: čunjast, visok 4-8 cm i širok
1,5-4 cm, promenjivog oblika. Ima duboke uzdužne brazde, ispregrađivane
sa višim i nižim pregradicama; rebra se često rašljasto na dnu
završavaju; boja je kod mladih svetlo-sivkasta sa roze daškom,
stariji su tamniji do uljano braon. Kasnije su mu rebra tamnija od
podloge.
Drška: do 15cm visine i do 4 cm
debljine, šuplja, lomljiva, posuta zrncima ili brašnasto naprašena,
kod mladih ravna, a kod starijih često plitko naborana, ponekad sa
uzdužnim plićim jamicama, nadole se često širi. Boje je krem do
sivo maslinaste.
Otisak spora: oker žute boje.
Meso: svetlo, skoro providno, voštano,
lomljivo, blagog mirisa i prijatnog ukusa.
Stanište: raste
u proleće, česta blizu topola. |
|
|
O |
|
Oudemansiella
- mucida - ledenjača |
|
Šešir:
Prečnika je do 10cm, poluloptast, zatim se raširi,
rub ostaje dugo podvrnut. Bele je boje, sluzava, deluje kao da je od leda.
Listići: Beli, široki, razmaknuti.
Drška: Bela valjkasta, visoka do 10cm.
Otisak spora: beo.
Meso: belo
Stanište: Stara stabla i panjevi bukve,
obično u buketima.
Upotreba: jestiva |