HomePage > Jestive pečurke

M

Macrolepiota procera - sunčanica, kozarka, prstenka, srndać
Šešir: u mladosti okrugao ili jajast, zatim se sve više otvara i postaje tanjirast. Prekriven je smeđom kožicom koja tokom rasta puca i ostaje raspoređena u vidu sitnih krpica u koncentričnim krugovima po ogoljenom mesu koje oksidiše u dodiru sa vazduhom i postaje prljavo krem boje. Prečnik mu je 30-40cm.
Listići:
beli su, nežni i gusti.
Drška:
vitka, dugačka 30-40cm, sa smeđom raspucalom kožicom, koja stvara zmijoliku šaru. U bazi lukovičasto zadebljana. Nosi dvostruki, meki prsten koji je pomičan po dršci.
Meso:
Nežno, belo, često sa primesama ružicaste boje, opojnog mirisa na lešnike.
Otisak spora:
Bele boje.
Stanište:
Šumske čistine, livade, proplanci, od nizina do planinskih predela. Javlja se krajem maja i može se naći sve do kraja oktobra.
Upotreba: Dobra jestiva gljiva.
 
Morchella conica Pers - kupasti smrčak
Plodno telo: čunjast, visok 4-8 cm i širok 1,5-4 cm, promenjivog oblika. Ima duboke uzdužne brazde, ispregrađivane sa višim i nižim pregradicama; rebra se često rašljasto na dnu završavaju; boja je kod mladih svetlo-sivkasta sa roze daškom, stariji su tamniji do uljano braon. Kasnije su mu rebra tamnija od podloge.
Drška:
do 15cm visine i do 4 cm debljine, šuplja, lomljiva, posuta zrncima ili brašnasto naprašena, kod mladih ravna, a kod starijih često plitko naborana, ponekad sa uzdužnim plićim jamicama, nadole se često širi. Boje je krem do sivo maslinaste.
Otisak spora:
oker žute boje.
Meso:
svetlo, skoro providno, voštano, lomljivo, blagog mirisa i prijatnog ukusa.
Stanište: raste u proleće, česta blizu topola.
O
Oudemansiella - mucida - ledenjača
Šešir: Prečnika je do 10cm, poluloptast, zatim se raširi, rub ostaje dugo podvrnut. Bele je boje, sluzava, deluje kao da je od leda.
Listići:
Beli, široki, razmaknuti.
Drška:
Bela valjkasta, visoka do 10cm.
Otisak spora:
beo.
Meso:
belo
Stanište:
Stara stabla i panjevi bukve, obično u buketima.
Upotreba: jestiva